| Chapter 29 |
1 | Job nastavi svoju besjedu i reče: |
2 | "O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio, |
3 | kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo, |
4 | kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše, |
5 | kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci, |
6 | kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen! |
7 | Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg, |
8 | vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali. |
9 | Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali. |
10 | Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik. |
11 | Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo. |
12 | Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći. |
13 | Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah. |
14 | Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom. |
15 | Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju, |
16 | otac ubogima, zastupnik strancima. |
17 | Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti. |
18 | Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.' |
19 | Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa. |
20 | Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.' |
21 | Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju. |
22 | Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima. |
23 | Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim. |
24 | Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica. |
25 | Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene. |