| Chapter 7 |
1 | Tužaljka. Davidova. Ispjeva je Jahvi zbog Kuša Benjaminovca. |
2 | O Jahve, Bože moj, tebi se utječem, od svih progonitelja spasi me, oslobodi, |
3 | da mi dušu ne zgrabe kao lav što razdire, a nema tko da izbavi. |
4 | Jahve, Bože moj, ako to učinih, ako je nepravda na rukama mojim, |
5 | ako zlom uzvratih prijatelju, ili oplijenih nepravedna tužitelja: |
6 | neka mi dušmanin progoni dušu i zgrabi je, neka mi život u zemlju satre i jetru u prašinu baci. |
7 | Ustani, Jahve, u svom gnjevu, digni se na bijes tlačitelja mojih. Probudi se! Sud mi sazovi! |
8 | Neka te okruži skupština narodna, nad njom sjedni visoko! |
9 | O Jahve, dosudi mi pravo po pravosti mojoj i po nevinosti koja je u meni. |
10 | Dokrajči bezakonje zlotvora, pravedna podigni, pravedni Bože koji proničeš srca i bubrege. |
11 | Meni je štit Bog koji spasava čestita srca. |
12 | Bog je pravedan sudac, on povazdan prijeti: |
13 | ako se ne obrate, mač će naoštriti, luk će svoj zapet' i pravo smjerit'. |
14 | Spremit će za njih smrtonosno oružje, strijele će svoje užariti. |
15 | Eto, zlotvor zače nepravdu, otrudnje pakošću i podlost rodi. |
16 | Iskopa jamu i prodube; sam u jamu svoju pade! |
17 | Pakost će njegova pasti njemu na glavu, njemu na tjeme okrenut se nasilje njegovo. |
18 | A ja ću hvaliti Jahvu zbog pravde njegove i pjevat ću imenu Jahve višnjega. |