| Chapter 137 |
1 | Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; |
2 | o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. |
3 | I tada naši tamničari zaiskaše od nas da pjevamo, porobljivači naši zaiskaše da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" |
4 | Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! |
5 | Nek' se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! |
6 | Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! |
7 | Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Rušite! Srušite ga do temelja!" |
8 | Kćeri babilonska, pustošiteljice, blažen koji ti vrati milo za drago za sva zla što si nam ih nanijela! |
9 | Blažen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! |