| Chapter 139 |
1 | Zborovođi. Davidov. Jahve, proničeš me svega i poznaješ, |
2 | ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. |
3 | Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. |
4 | Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. |
5 | S leđa i s lica ti me obuhvaćaš, na mene si ruku svoju stavio. |
6 | Znanje to odveć mi je čudesno, previsoko da bih ga dokučio. |
7 | Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? |
8 | Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. |
9 | Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj |
10 | i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja držala. |
11 | Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me noć umjesto svjetla okruži!" - |
12 | ni tmina tebi neće biti tamna: noć sjaji kao dan i tama kao svjetlost. |
13 | Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majčinu. |
14 | Hvala ti što sam stvoren tako čudesno, što su djela tvoja predivna. Dušu moju do dna si poznavao, |
15 | kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. |
16 | Oči tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga. |
17 | Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. |
18 | Da ih brojim? Više ih je nego pijeska! Dođem li im do kraja, ti mi preostaješ! |
19 | De, istrijebi, Bože, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! |
20 | Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se dižu tvoji dušmani. |
21 | Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? |
22 | Mržnjom dubokom ja ih mrzim i držim ih svojim neprijateljima. |
23 | Pronikni me svega, Bože, srce mi upoznaj, iskušaj me i upoznaj misli moje: |
24 | pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vječnim! |