| Chapter 7 |
1 | Čuvaj, sine, riječi moje i pohrani moje zapovijedi kod sebe. |
2 | Čuvaj moje zapovijedi, i bit ćeš živ, i nauk moj kao zjenicu oka svoga. |
3 | Priveži ih sebi na prste, upiši ih na ploči srca svoga; |
4 | reci mudrosti: "Moja si sestra" i razboritost nazovi "sestričnom", |
5 | da te čuva od žene preljubnice, od tuđinke koja laskavo govori. |
6 | Kad bijah jednom na prozoru svoje kuće i gledah van kroz rešetku, |
7 | vidjeh među lakovjernima, opazih među momcima nerazumna mladića: |
8 | prolazio je ulicom kraj njezina ugla i koracao putem k njezinoj kući |
9 | u sumraku između dana i večeri kad se hvata noćna tmina; |
10 | i gle, susrete ga žena, bludno odjevena i s prijevarom u srcu. |
11 | Jogunasta bijaše i razuzdana, noge joj se nisu mogle u kući zadržati; |
12 | bila je čas na ulici, čas na trgovima i vrebala kod svakog ugla; |
13 | i uhvati ga i poljubi i reče mu bezobrazna lica: |
14 | "Bila sam dužna žrtvu pričesnicu, i danas izvrših svoj zavjet; |
15 | zato sam ti izašla u susret, da te tražim, i nađoh te. |
16 | Svoju sam postelju nastrla sagovima, vezenim pokrivačima misirskim; |
17 | svoj sam krevet namirisala smirnom, alojem i cimetom. |
18 | Hajde da se opijamo nasladom do jutra i da se radujemo užicima ljubavi. |
19 | Jer muža mi nema kod kuće: otišao je na dalek put; |
20 | uzeo je sa sobom novčani tobolac; a vratit će se kući tek o uštapu." |
21 | Tako ga zavede svojim vičnim nagovorom, odvuče ga svojim glatkim usnama. |
22 | I ludo on pođe za njom, kao što vol ide na klaonicu i kao što jelen zapleten u mrežu čeka |
23 | dok mu strijela ne probije jetra, i kao ptica što ulijeće u zamku, i ne znajući da će ga to života stajati. |
24 | Zato me, sine moj, poslušaj i čuj riječi mojih usta. |
25 | Nek' ti srce ne zastranjuje na njezine putove i ne lutaj po njezinim stazama. |
26 | Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. |
27 | U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti. |