Chapter 12

  Tko ljubi pouku, ljubi znanje, a tko mrzi ukor, lud je.

 Dobar dobiva milost od Jahve, a podmukao osudu.

 Zloćom se čovjek ne utvrđuje, a korijen se pravedniku ne pomiče.

 Kreposna je žena vijenac mužu svojemu, a sramotna mu je kao gnjilež u kostima.

 Pravedničke su misli pravične, spletke opakih prijevarne.

 Riječi opakih pogubne su zamke, a pravedne izbavljaju usta njihova.

 Opaki se ruše i nema ih više, a kuća pravednika ostaje.

 Čovjek se hvali po oštrini svoga razuma, a prezire se tko je opak srcem.

 Bolje je biti malen i imati samo jednog slugu nego se hvastati a nemati ni kruha.

 Pravednik pazi i na život svog živinčeta, dok je opakomu srce okrutno.

 Tko obrađuje svoju zemlju, sit je kruha, a tko trči za ništavilom, nerazuman je.

 Čežnja je opakoga mreža od zala, a korijen pravednika daje ploda.

 Opakomu je zamka grijeh njegovih usana, a pravednik se izbavlja od tjeskobe.

 Od ploda svojih usta nasitit će se svatko obilno, a ono što je rukama učinio vratit će mu se.

 Luđaku se čini pravim njegov put, a mudar čovjek sluša savjete.

 Luđak odmah odaje svoj bijes, a pametan pokriva sramotu.

 Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.

 Nesmotren govori kao da mačem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.

 Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za čas.

 Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.

 Pravednika ne stiže nikakva nevolja, a opaki u zlu grcaju.

 Mrske su Jahvi usne lažljive, a mili su mu koji zbore istinu.

 Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost.

 Marljiva ruka vlada, a nemar vodi u podložnost.

 Briga u srcu pritiskuje čovjeka, a blaga riječ veseli ga.

 Pravednik vodi svojeg prijatelja, a opake zavodi njihov put.

 Nemaran ne ulovi svoje lovine, a marljivost je čovjeku blago dragocjeno.

 Na stazi pravice stoji život i na njezinu putu nema smrti.