Chapter 14

  Ženska mudrost sagradi kuću, a ludost je rukama razgrađuje.

 Tko živi s poštenjem, boji se Jahve, a tko ide stranputicom, prezire ga.

 U luđakovim je ustima šiba za oholost njegovu, a mudre štite vlastite usne.

 Gdje nema volova, prazne su jasle, a obilna je žetva od snage bikove.

 Istinit svjedok ne laže, a krivi svjedok širi laž.

 Podsmjevač traži mudrost i ne nalazi je, a razumni lako dolazi do znanja.

 Idi od čovjeka bezumna jer nećeš upoznati usne što zbore znanje.

 Mudrost je pametna čovjeka u tom što pazi na svoj put, a bezumnička ludost prijevara je.

 Luđacima je grijeh šala, a milost je Božja s poštenima.

 Srce poznaje svoj jad, i veselje njegovo ne može dijeliti nitko drugi.

 Dom opakih propast će, a šator će pravednika procvasti.

 Neki se put učini čovjeku prav, a na koncu vodi k smrti.

 I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga.

 Otpadnik se siti svojim prestupcima, a dobar čovjek svojim radom.

 Glupan vjeruje svakoj riječi, a pametan pazi na korak svoj.

 Mudar se boji i oda zla se uklanja, a bezuman se raspaljuje i bez straha je.

 Nagao čovjek čini ludosti, a razborit ih podnosi.

 Glupaci baštine ludost, a mudre ovjenčava znanje.

 Zli padaju ničice pred dobrima i opaki pred vratima pravednikovim.

 I svom prijatelju mrzak je siromah, a bogataš ima mnogo ljubitelja.

 Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.

 Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?

 U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.

 Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.

 Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.

 U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utočište.

 Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

 Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.

 Tko se teško srdi, velike je razboritosti, a nabusit duhom pokazuje ludost.

 Mirno je srce život tijelu, a ljubomor je gnjilež u kostima.

 Tko tlači siromaha huli na stvoritelja, a časti ga tko je milostiv ubogomu.

 Opaki propada zbog vlastite pakosti, a pravednik i u samoj smrti nalazi utočište.

 U razumnu srcu mudrost počiva, a što je u bezumnome, to se i pokaže.

 Pravednost uzvisuje narod, a grijeh je sramota pucima.

 Kralju je mio razborit sluga, a na sramotna se srdi.