| Chapter 3 |
1 | Ja sam čovjek što upozna bijedu pod šibom gnjeva njegova. |
2 | Mene je odveo i natjerao da hodam u tmini i bez svjetlosti. |
3 | I upravo mene bije i udara bez prestanka njegova ruka. |
4 | Iscijedio je moje meso, kožu moju, polomio kosti moje. |
5 | Načinio mi jaram, glavu obrubio tegobama. |
6 | Pustio me da živim u tminama kao mrtvaci vječiti. |
7 | Zazidao me, i ja ne mogu izaći, otežao je moje okove. |
8 | Kada sam vikao i zapomagao, molitvu je moju odbijao. |
9 | Zazidao mi ceste tesanim kamenom, zakrčio je putove moje. |
10 | Meni on bijaše medvjed koji vreba, lav u zasjedi. |
11 | U bespuća me vodio, razdirao, ostavljao me da umirem. |
12 | Napinjao je luk svoj i gađao me kao metu za svoje strelice. |
13 | U slabine mi sasuo strelice, sinove svoga tobolca. |
14 | Postao sam smiješan svome narodu, rugalica svakidašnja. |
15 | Gorčinom me hranio, pelinom me napajao. |
16 | Puštao me da zube kršim kamen grizući, zakapao me u pepeo. |
17 | Duši je mojoj oduzet mir i više ne znam što je sreća! |
18 | Rekoh: Dotrajao je život moj i nada koja mi od Jahve dolazi. |
19 | Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! |
20 | Bez prestanka na to misli i sahne duša u meni. |
21 | To nosim u srcu i gojim nadu u sebi. |
22 | Dobrota Jahvina nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo. |
23 | Oni se obnavljaju svako jutro: tvoja je vjernost velika! |
24 | "Jahve je dio moj", veli mi duša, "i zato se u nj pouzdajem." |
25 | Dobar je Jahve onom koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži. |
26 | Dobro je u miru čekati spasenje Jahvino! |
27 | Dobro je čovjeku da nosi jaram za svoje mladosti. |
28 | Neka sjedi u samoći i šuti, jer mu On to nametnu; |
29 | neka usne priljubi uz prašinu, možda još ima nade! |
30 | Neka pruži obraz onome koji ga bije, neka se zasiti porugom. |
31 | Jer Gospod ne odbacuje nikoga zauvijek: |
32 | jer ako i rastuži, on se smiluje po svojoj velikoj ljubavi. |
33 | Jer samo nerado on ponižava i rascvili sinove čovjeka. |
34 | Kad se gaze nogama svi zemaljski sužnjevi, |
35 | kad se izvrće pravica čovjeku pred licem Svevišnjeg, |
36 | kad se krivica nanosi čovjeku u parnici, zar Gospod ne vidi? |
37 | Tko je rekao nešto i zbilo se? Nije li Gospod to zapovjedio? |
38 | Ne dolazi li iz usta Svevišnjega i dobro i zlo? |
39 | Na što se tuže živi ljudi? Svatko na svoj grijeh. |
40 | Ispitajmo, pretražimo pute svoje i vratimo se Jahvi. |
41 | Dignimo svoje srce i ruke svoje k Bogu koji je na nebesima. |
42 | Da, mi smo se odmetali, bili nepokorni, a ti, ti nisi praštao! |
43 | Obastrt gnjevom svojim, gonio si nas, ubijao i nisi štedio. |
44 | Oblakom si se obastro da molitva ne prodre do tebe. |
45 | Načinio si od nas smeće i odmet među narodima. |
46 | Razjapili usta na nas svi neprijatelji naši. |
47 | Užas i jama bila nam sudbina, propast i zator! |
48 | Potoci suza teku iz očiju mojih zbog propasti Kćeri naroda mojega. |
49 | Moje oči liju suze bez prestanka, jer prestanka nema |
50 | dok ne pogleda i ne vidi Jahve s nebesa. |
51 | Moje mi oko bol zadaje zbog kćeri svih mojega grada. |
52 | Uporno me k'o pticu progone svi što me mrze, a bez razloga. |
53 | U jamu baciše moj život i zatrpaše je kamenjem. |
54 | Voda mi dođe preko glave, rekoh sam sebi: "Pogiboh!" |
55 | I tada zazvah ime tvoje, Jahve, iz najdublje jame. |
56 | Ti oču moj glas: "Ne začepljuj uši svoje na vapaje moje." |
57 | Bliz meni bijaše u dan vapaja mog, govoraše: "Ne boj se!" |
58 | Ti si, Gospode, izborio pravdu za dušu moju, ti si život moj izbavio. |
59 | Ti, Jahve, vidje kako me tlače, dosudi mi pravdu. |
60 | Ti vidje svu osvetu njinu, sve podvale protiv mene. |
61 | Čuo si, Jahve, podrugivanje njihovo, sve podvale protiv mene. |
62 | Usne protivnika mojih i misli njine protiv mene su cio dan. |
63 | Kad sjede, kad ustaju, pogledaj samo: ja sam im pjesma-rugalica. |
64 | Vrati im, Jahve, milo za drago, po djelu ruku njihovih. |
65 | Učini da srca im otvrdnu, udari ih prokletstvom svojim. |
66 | Goni ih gnjevno i sve ih istrijebi pod nebesima svojim, Jahve! |