Chapter 15

  Uto neki siđoše iz Judeje i počeše učiti braću: "Ako se ne obrežete po običaju Mojsijevu, ne možete se spasiti."

 Kad između njih te Pavla i Barnabe nasta prepirka i raspra nemalena, odrediše da Pavao i Barnaba i još neki drugi između njih uzađu u Jeruzalem k apostolima i starješinama poradi tog pitanja.

 Oni su dakle, ispraćeni od Crkve, prolazili kroz Feniciju i Samariju pripovijedajući o obraćenju pogana i donoseći svoj braći veliku radost.

 Kada pak stigoše u Jeruzalem, primi ih Crkva, apostoli i starješine. Ispripovjediše što sve Bog učini po njima.

 Onda ustanu neki od onih što iz farizejske sljedbe bijahu prigrlili vjeru pa reknu: "Treba ih obrezati i zapovjediti im da opslužuju Zakon Mojsijev."

 Nato se apostoli i starješine sastanu da to razmotre.

 Nakon duge raspre ustade Petar i reče im: "Braćo, vi znate kako me Bog od najprvih dana između vas izabra da iz mojih usta pogani čuju riječ evanđelja i uzvjeruju.

 I Bog, Poznavatelj srdaca, posvjedoči za njih: dade im Duha Svetoga kao i nama.

 Nikakve razlike nije pravio između nas i njih: vjerom očisti njihova srca.

 Što dakle sada iskušavate Boga stavljajući učenicima na vrat jaram kojeg ni oci naši ni mi nismo mogli nositi?

 Vjerujemo, naprotiv: po milosti smo Gospodina Isusa spašeni, baš kao i oni."

 Nato sve mnoštvo umuknu. Slušali su Barnabu i Pavla koji pripovjedahu kolika je znamenja i čudesa Bog po njima učinio među poganima.

 Kad oni ušutješe, progovori Jakov: "Poslušajte me, braćo!

 Šimun je izložio kako se Bog već na početku pobrinu između pogana uzeti narod imenu svojemu.

 S time su u skladu riječi Proroka. Ovako je doista pisano:

 Nakon toga vratit ću se i opet podići pali šator Davidov, iz ruševina ga podići, opet ga sazidati

 da preostali ljudi potraže Gospodina i svi pogani na koje je zazvano ime moje, govori Gospodin, koji to

 obznanjuje odvijeka.

 Zato smatram da ne valja dodijavati onima koji se s poganstva obraćaju k Bogu,

 nego im poručiti da se uzdržavaju od mesa okaljana idolima, od bludništva, od udavljenoga i od krvi.

 Ta Mojsije od pradavnih naraštaja ima po gradovima propovjednike koji ga u sinagogama svake subote čitaju."

 Tad apostoli i starješine zajedno sa svom Crkvom zaključe izabrati neke muževe između sebe i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Bijahu to Juda zvani Barsaba, i Sila, muževi vodeći među braćom.

 Po njima pošalju ovo pismo: "Apostoli i starješine, braća, braći iz poganstva po Antiohiji, Siriji i Ciliciji - pozdrav!"

 "Budući da smo čuli kako vas neki od naših, ali bez našega naloga, nekakvim izjavama smetoše i duše vam uznemiriše,

 zaključismo jednodušno izabrati neke muževe i poslati ih k vama zajedno s našim ljubljenim Barnabom i Pavlom,

 ljudima koji su svoje živote izložili za ime Gospodina našega Isusa Krista.

 Šaljemo vam dakle Judu i Silu. Oni će vam i usmeno priopćiti to isto.

 Zaključismo Duh Sveti i mi ne nametati vam nikakva tereta osim onoga što je potrebno:

 uzdržavati se od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od udavljenoga i od bludništva. Budete li se toga držali, dobro ćete učiniti. Živjeli!"

 Oni su se dakle oprostili i sišli u Antiohiju; sabrali su mnoštvo i predali pismo.

 Kad ga pročitaše, svi se obradovaše zbog ohrabrenja.

 Juda i Sila, i sami proroci, mnogim riječima ohrabriše i utvrdiše braću.

 Neko se vrijeme zadrže pa se onda s mirom od braće vrate onima koji ih poslaše.

 #

 A Pavao i Barnaba ostadoše u Antiohiji naučavajući i navješćujući zajedno s mnogima drugima riječ Gospodnju.

EVANĐELJE U EVROPI

 Nakon nekog vremena reče Pavao Barnabi: "Vratimo se i pohodimo braću po svim gradovima u kojima smo navješćivali riječ Gospodnju, da vidimo kako su!"

 Barnaba je htio povesti i Ivana zvanog Marko.

 Pavao pak nije smatrao uputnim sa sobom voditi onoga koji se u Pamfiliji odvojio od njih te nije s njima pošao na djelo.

 Spopade ih takva ogorčenost da se raziđoše: Barnaba povede Marka i otplovi na Cipar,

 a Pavao sebi izabra Silu pa od braće povjeren milosti Gospodnjoj

 proputova Siriju i Ciliciju, utvrđujući Crkve.