Chapter 24

  Mudrost se sama slavi i sred puka svog se hvali.

 Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja:

 "Izađoh iz usta Svevišnjeg i pokrih zemlju kao magla.

 Na visinama nebeskim razapeh šator svoj i prijestol moj bi stup od oblaka.

 Obiđoh sama krug nebeski i prošetah se dubinama bezdana.

 U vlasti su mojoj valovi morski, i sva zemlja, i svi narodi i puci.

 Među svima njima tražila sam počinka i na čijoj baštini da se nastanim.

 Tada mi zapovjedi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: 'Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.'

 Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka.

 Pred njim sam služila u Svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu.

 Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu.

 Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj.

 Uzrastoh kao cedar na Libanu i kao čempres na gori Hermonu.

 Uzrastoh kao palma u Engadu i kao ružičnjaci u Jerihonu. Kao divna maslina u dolini, uzrastoh kao makljen nad vodama.

 Rasuh miomiris svoj kao cimet i drvo bagremovo i zamirisah mirisom kao smirna izabrana, kao galban, oniks i stakte i kao vonj tamjanov u Šatoru.

 Raširih grane svoje kao terebinta, i grane su moje divne i ljupke.

 Propupah kao trs mladicama ljupkim, i cvjetovi su moji porod slave i bogatstva.

 #

 Dođite k meni svi koji me žudite i nasitite se plodovima mojim.

 Jer je spomen na mene slađi od meda i baština moja od mednoga saća.

 Koji me jedu još više su me gladni, i koji me piju još više za mnom žeđaju.

 Tko mene sluša taj se ne stidi, i tko sa mnom radi taj ne griješi."

 Sve je ovo Knjiga saveza Boga Svevišnjeg, Zakon koji nam je Mojsije odredio kao baštinu zajednicama Jakovljevim.

 #

 On je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne;

 on buja razborom kao Eufrat i kao Jordan u vrijeme žetveno:

 obiluje stegom kao Nil vodom i kao Gihon u vrijeme berbe.

 Prvi ga čovjek nije do dna spoznao niti će ga posljednji istražiti.

 Jer su misli njegove šire od mora i namisli dublje od bezdana.

 A ja sam kao jarak prekopan od rijeke i kao vodotok doveden u perivoj.

 I rekoh: "Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvijetnjake svoje". I gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta.

 Učinit ću da kao zora zasja nauk moj, i svjetlost ću njegovu razaslati nadaleko.

 Izlit ću nauku poput proroštva, ostaviti je pokoljenjima budućim.

 Vidite: ne trudih se samo za sebe nego za sve koji je traže.