Chapter 29

  Milosrđe čini tko uzajmljuje svojem bližnjemu; i tko mu pomaže vrši zapovijedi.

 Uzajmljuj bližnjemu kad je u potrebi i opet vraćaj bližnjemu u pravo vrijeme.

 Čvrsto drži svoju riječ i budi mu vjeran, pa ćeš u svako vrijeme dobiti što ti treba.

 Mnogi smatraju zajam dobitkom i zadaju jad onima koji su im pomogli.

 Dok ne dobije, ruku mu ljubi i ponizno zbori o bogatstvu bližnjega, ali na dan naplate on odgađa rok, udara u jadikovke i krivnju baca na zla vremena.

 Mogne li, vrati jedva polovicu, a i to valja smatrati dobitkom. Ne plati li, valja oteti od njegova - i eto neprijatelja bez potrebe: vraća on kletvama i svađama, umjesto čašću uzvraća prezirom.

 Mnogi se stoga, ne zbog zloće, ustežu davati zajam: boje se da ne budu nezasluženo opljačkani.

 Ali sa siromahom budi velikodušan i ne pusti ga da čeka na tvoj milodar.

 Zbog Božje zapovijedi pomozi siromahu; ako je potrebit, ne pusti ga praznih ruku.

 Radije izgubi novce na brata ili prijatelja nego da ti propadaju hrđajući pod kamenom.

 Uloži blago svoje po zapovijedima Svevišnjega, i bit će ti probitačnije nego samo zlato.

 Uloži milostinju u svoje riznice, i ona će te izbaviti od svake nevolje:

 bolje će se boriti za te pred neprijateljem negoli čvrsti štit i teško koplje.

 Dobar čovjek jamči za bližnjega svoga, a tko je izgubio osjećaj stida, ostavlja ga na cjedilu.

 Ne zaboravljaj jamcu uslugu njegovu, jer je dušu svoju dao za tebe.

 Grešnik se ne brine za dobra jamčeva, i nezahvalnik zaboravlja svojeg izbavitelja.

 Jamčenje je upropastilo mnoge sretne ljude i razbacalo ih kao morske valove.

 Istjeralo je iz doma ljude bogate, koji onda lutaju među tuđim pucima.

 Grešnik koji se upušta u jamčenje radi laka dobitka - potpada pod sud.

 Pomozi bližnjemu koliko god možeš, ali pazi da se i sam ne upropastiš.

 Prve su životne potrebe voda, kruh, odijelo i kuća, da se sram pokrije.

 Bolje je živjeti siromaški pod krovom od dasaka nego se gostiti gospodski u tuđoj kući.

 Budi zadovoljan imao malo ili mnogo, pa nećeš slušati ukore ukućana.

 Težak je život ići od kuće do kuće, i gdje god se zaustaviš, ne smiješ usta otvoriti;

 tuđinac si i poznaj okus poniženja, a osobito zvuk gorkih riječi:

 "Hajde, tuđinče, postavi stol, i ako imaš što, daj mi jesti."

 "Odlazi, tuđinče, ustupi mjesto časnijemu, dolazi mi brat i treba mi kuća."

 Teško je umnu čovjeku kad mu predbace gostoprimstvo i pogrde ga kao vjerovnika.